Ljubica Šporčić RASTANAK.كرواتيا

RASTANAK

Jučer bježi od mene.

Zaustaviti ga ne mogu.

Danas me tišti kao ženska cipelica.

Ptice selice već svoja krila viju,

u jesen su putem k svojem zavičaju.

Penjem se na toranj da raširim ruke

i pehar samo suzama punim.

Veliki pjesnici, da li ću k vama doći

i biti vaša ?

Da samo jedan stih oplete

vaš moje čelo, ja se vijencem krunim.

Doduše zemlju gaze moje pete,

no nema krila da do neba lete.

Ko može zdenac rasjeći tek mačem ?

Bijeda nam vinom poput ulja pliva.

Prelazno juče bježi izvan stiske.

U čun se bacam sama bez kormilara,

pa neka vjetar nosi moju kosu

i neka val me gore dolje ljulja.

Ljubica Šporčić

Hrvatska